Ideja da vam neko u debelo crijevo “ubaci” određenu količinu tuđeg izmeta, pretjerano ne izaziva apetit. Uprkos tome, tzv. “transplantacija fecesa” predstavlja standardnu terapijsku metodu u liječenju crijevnih infekcija uzročnika Clostridium difficile…
Klostridije su anaerobne bakterije iz porodice Clostridiaceae, a pripadaju im mnogi slavni članovi, npr. Clostridium tetani, uzročnik tetanusa. Svako dijete neposredno nakon rađanja dobija vakcinu protiv ovog smrtonosnog uzročnika. Clostridium botullinum uzrokuje botulizam, također smrtonosnu bolest, uglavnom kad se u anaerobnim uslovima (hermetički zatvorena konzerva) bakterije namnože u mesu.
Botulinus toksin, kojeg proizvodi ovaj bakterijski soj, je jedan od najjačih otrova na svijetu. Količina botulinus toksina veličine zrna soli je dovoljna da ubije pola milijarde ljudi. Ovdje se dakle i ne govori o infekciji, jer je prisustvo živih bakterija uglavnom nebitno. Svu štetu čini toksin koji ova bakterija proizvodi. Osim toga ovaj otrov se koristi i u kozmetićkoj industriji za napuhavanje usana i zatezanje kože lica.
Nasuprot njima, Clostridium difficile nije toliko spektakularan bacil, ali je odgovoran za porast infekcija probavnog trakta (karakterisane uglavnom teškom dijarejom) i, primjera radi, 2011. godine je u SAD-u uzrokovao 500 000 infekcija, odgovornih za 29 000 smrtnih slučajeva.
Nakon pojave virulentnijih sojeva, terapija je postala komplikovana, a infekcije često rekurentne. Pri rekurentnim infekcijama sve se češće koristi “transplantacija fecesa” od stranih donora, u namjeri da se uspostavi normalna crijevna flora, koja bi trebala da suprimira populaciju clostridiuma difficile.
Jedan problem pri ovoj terapiji jeste da se feces donora najprije mora mikrobiološki ispitati, a ponavljanje ove procedure za svaku transplantaciju je skupo za zdravstveni sistem. Zato je rađena studija (JAMA. 2016;315(2):142-149. doi:10.1001/jama.2015.18098) koja poredi rezultate ove terapije kada se koristi “svježi” feces i kada se koristi zamrznuti feces.
Rezultati su pokazali da su obje metode jednako uspješne (70-75%), tako da se donirani feces može jednostavno ispitati, zamrznuti i koristiti po potrebi.
Dr. Dr. Med. Muris Čabaravdić
